Nedelja imunizacije (24-30.4. 2016. godine) je godišnji
događaj čiji je opšti cilj povećanje obuhvata imunizacijom jačanjem uverenja o potrebi
zaštite svakog deteta od bolesti koje se mogu sprečiti vakcinacijom, sa posebnim
akcentom na decu iz teško dostupnih vulnerabilnih i marginalizovanih grupa,
koji je inicirala SZO u oktobru 2005. godine, a u
čije obeležavanje se uključila Srbija od početka. Obeležavanje ove jedanaeste nedelje po redu u Evropskom
regionu, obeležava se istovremeno u svim regionima SZO pod sloganom „Povećajmo obuhvat imunizacijom”.
Nedelja imunizacije u Evropskom regionu je inicijativa
koja je koordinirana od strane Regionalne kancelarije SZO za Evropu u saradnji sa
zemljama članicama i partnerima u cilju povećanja obuhvata i izgradnji pozitivnih
stavova u vezi neophodnosti imunizacije. Imunizacija
je rezultat kolektivne odgovornosti. Učinite sve da Vi i članovi Vaše porodice budete
pravovremeno i potpuno vakcinisani.
Imunizacija
je jedna od najuspešnijih javno zdravstvenih inicijativa. Imunizacijom se preveniraju
bolesti, komplikacije i smrtni ishodi od vakcinama preventabilnih bolesti uključujući
rak grlića materice, difteriju, hepatitis B, morbile, zauške, veliki kašalj, zapaljenje
pluća, dečiju paralizu, prolive izazvane rotavirusom, rubelu i tetanus.
Svake
godine se registruje 2-3 miliona smrtnih ishoda od difterije, tetanusa, velikog kašlja i malih boginja kod nevakcinisanih lica, a najviše kod dece ispod 5 godina života. Procenjuje se da svake godine ostane nevakcinisano 18,7 miliona dece u svetu, osnovnim
vakcinama prema proširenom programu imunizacije.
Imunizacija je doprinela
iskorenjivanju velikih boginja i doprinosi iskorenjivanju dečije paralize.
U 2015. godini navršilo se 17 godina od poslednjeg registrovanog
autohtonog slučaja dečije paralize izazvanog divljim poliovirusom u Evropskom regionu
SZO (Turska 1998.). Sve zemlje regiona stekle su status zemalja bez poliomijelitisa
u junu 2002. godine.
Prema podacima SZO, ukupan broj prijavljenih slučajeva
dečije paralize na globalnom nivou u 2015. godini iznosio je 74 u odnosu na 350.000 iz 1988. godine ( redukcija 99%). Ovo je do sada
najmanji broj registrovanih slučajeva dečije paralize i svi su izazvani divljim
virusom poliomijelitisa tip 1. Poliomijelitis se endemski održava samo u dve zemlje
u svetu (Pakistan i Avganistan) i u njima su prijavljeni
svi slučajevi u odnosu na 125 zemalja 1988. godine, kada je započet proces iskorenjivanja
ove bolesti. Od kraja septembra 2015. godine Nigerija ne pripada kategoriji endemskih
zemalja za poliomijelitis i u njoj se beleže poslednji slučajevi dečije paralize
izazvani polio virusom tip 3 (2012. godine).
Tip 2 virusa dečije paralize se ne registruje od 1999. godine u svetu, a od aprila
ove godine sve zemlje koje u svojim programima imunizacije primenjuju oralnu polio
vakcinu trebalo je da isključe iz dalje primene vakcinu koju sadrži vakcinalni polio
virus tip 2.
Zahvaljujući globalnim
naporima i strategijama u procesu iskorenjivanja dečije paralize, procenjuje se
da je svake godine u poslednjih 10 godina sprečeno registrovanje po 200.000 novih
slučajeva bolesti u svetu. Procenjuje se da je oko 1,5 miliona smrtnih ishoda dece
uzrasta do 5 godina života sprečeno zahvaljujući primeni vakcine i vitamina A ,
gde je bilo potrebno.
Oko 80% svetske populacije živi u regionima koji su sertifikovani
od strane SZO, da su oslobođeni od dečije paralize. Danas oko 13 miliona ljudi je
sposobno da hoda, što čini broj onih koji bi po procenama bio paralisan da nije
bilo vakcinacije. Ekonomskim modelovanjem
došlo se do podatka da je svet uštedeo najmanje 40-50 biliona dolara u narednih
20 godina, zahvaljujući procesu iskorenjivanja ove opake bolesti. Najvažniji benefit i uspeh je da nijedno dete
na svetu ne doživi teške posledice bolesti
- doživotnu paralizu.
Pre uvođenja
vakcine protiv malih boginja, koja je u primeni skoro 50 godina, procenjuje se da je godišnje umiralo oko 2,6 miliona osoba svake godine.
U 2014. godini, 85% dece u svetu je primilo jednu
dozu vakcine protiv
malih boginja do svog drugog rođendana, u odnosu na 73% 2000. godine. U istom periodu je registrovana i redukcija smrtnih
ishoda za 79%, a procenjuje se da je i sprečeno 17,1 miliona smrtnih ishoda primenom
vakcine kao najisplativije javno zdravstvene mere. U 2014. godini je registrovano 114.900 smrtnih
ishoda morbila, oko 314 svakog dana, odnosno 13 svakog sata. Kod jednog deteta od dvadeset obolelih male boginje
izazivaju zapaljenje pluća, a od svakih hiljadu
dece koja dobiju male boginje, jedno ili dvoje će umreti.
Preko 22 000 slučajeva morbila je registrovano u Evropi tokom 2015. godine u epidemijama (Kirgistan, BIH,
Ruska Federacija, Gruzija, Italija, Nemačka, Kazahstan). Broj slučajeva se održava
u odnosu na 2014. godinu, kao i teritorijalna distribucija. Genotip virusa koji
dominira je D8. Na osnovu podataka ECDC,
u 30 zemalja Evropske unije, prijavljena
su 3493 slučaja, od kojih 58 % čine slučajevi
registrovani u Italiji i Nemačkoj. Oko 64% slučajeva je laboratorijski potvrđeno,
a 89 % slučajeva je imalo podatke o vakcinalnom statusu od kojih je 75% nevakcinisano.
U uzrasnoj grupi ispod 5 godina je četvrtina
slučajeva, a u uzrastu preko 30 godina, 21%.
Registrovan je jedan smrtni ishod i 6 slučajeva sa akutnim encefalitisom.
U 1997. godini registrovana je poslednja veća epidemija morbila u R. Srbiji, na teritoriji Kosova i Metohije sa
3948 obolelih (stopa incidencije 42,9/100.000) i 7 smrtnih ishoda (poslednji registrovani
smrtni ishodi od morbila u Republici Srbiji). Stopa incidencije nakon 1998. godine
kontinuirano beleži trend opadanja sa 7,21 do najniže registrovane vrednosti od
0,03/100 000 u 2005. i 2006.
godini, da bi došlo do porasta u
2007. godini zbog epidemije morbila u Vojvodini (2,68/100.000). Nakon ove epidemije,
zbog pada obuhvata i nagomilavanja osetljive populacije, registrujemo nove epidemije
2010/2011 (stopa incidencije
4,93/100.000), kao i 2014/2015 godine (stopa incidencije 5,35/100.000).
I dalje je neophodno raditi na osnovnim strategijama prema
planu aktivnosti eliminacije morbila: dostizanju i održavanju obuhvata preko
95% u svim administrativnim jedinicama, dostizanju i održavanju indikatora kvaliteta
u aktivnom nadzoru i sprovođenju dopunske imunizacije nevakcinisanih i nepotpuno
vakcinisanih lica, kako bi se dostigao cilj
eliminacije morbila u najmanje 5 regiona SZO do kraja 2020. godine.
Dramatičan
pad obolevanja od vakcina preventabilnih bolesti dovedi u poziciju neke zarazne
bolesti da se one smatraju delom prošlosti u Evropi. Nasuprot tome, blizu milion
osoba u Evropskom regionu SZO nije vakcinisano osnovim vakcinama i bolesti koje
se mogu prevenirati vakcinacijom kontinuirano izazivaju obolevanje, komplikacije/ sekvele
i čak smrtne ishode.
U prethodnim godinama, zemlje Evropskog regiona su suočene
sa epidemijama malih boginja, rubele, zaušaka
koje se javljaju kod osetljive populacije koja nije vakcinisana ili nije vakcinisana
na vreme. Kako zarazne bolesti ne poznaju granice epidemije se šire iz zemlje u
zemlju.
Imunizacija mora biti prioritet zbog 7 ključnih razloga:
1.
Imunizacija
spašava živote
2. Imunizacija
je osnovno pravo, ali nije dostupno svima
3. Epidemije
predstavljaju ozbiljne pretnje
4. Zarazne
bolesti mogu da izazovu smrtni ishod
5. Zarazne
bolesti se mogu kontrolisati i odstraniti
6. Imunizacija je isplativa javno zdravstvena mera
- Deci u zdravstvenim sistemima treba obezbediti bezbednu, efektivnu,
dostupnu i efikasnu vakcinu
Dobro funkcionisanje imunizacionog sistema je jedan od
ključnih elemenata za snažan zdravstveni sistem i priprema zemlje za buduće javno
zdravstvene izazove. Obuhvat imunizacijom je jedan od indikatora dostupnosti primarne zdravstvene zaštite i procene kapaciteta zdravstvenog sistema
Pošto
epidemije malih boginja i importovanje divljeg virusa dečije paralize predstavljaju i dalje zajedničke pretnje u oblasti zaraznih bolesti koje se mogu sprečiti imunizacijom
za zemlje Evropskog regiona SZO, neophodno je intenzivirati sve aktivnosti predviđene planovima aktivnosti
na održavanju statusa održavanja zemlje bez poliomijelitisa i eliminacije malih boginja u Republici Srbiji.
Vakcine su vremenom postale žrtve svoga uspeha,
jer se ne “vide“ oboleli od tih bolesti,
već samo oni koji nisu imali priliku da obole, jer su vakcinisani.
|